Anil Jason, profesor na Michigan State University, ispričao je magazinu Fusion kako je policija prošlog mjeseca pokucala na vrata njegovog laboratorija – da bi zatražila njegovu pomoć u rješavanju zločina. Policija je pokraj tijela ubijenog muškarca pronašla njegov mobitel, ali nije mogla doći do podataka na njemu (za koje vjeruje da će pomoći u istrazi) jer je mobitel bio zaključan otiskom prsta. Stoga su potražili pomoć profesora, stručnjaka za 3D print, koji im je iz otisaka prstiju žrtve umorstva izradio ispis svih deset prstiju od kojih bi jedan trebao otključao mobitel.

Cijela ta operacija bila je moguća zahvaljujući tome što je preminuli muškarac već počinio zločin pa su se njegovi otisci prstiju nalazili u policijskoj kartoteci – u nas bi to bilo lakše jer građani Hrvatske vlastima ostavljaju otisak prsta čim postanu dovoljno stari za osobnu iskaznicu. Međutim, policija nije mogla jednostavno prisloniti otisak prsta na mobitel da bi ga otključala jer skeneri otiska prstiju ne rade tako – oni provjeravaju ima li u objektu prislonjenom na skener elektriciteta kakav kola samo u živim bićima; inače bi te naprave bilo lako zloporabiti. Upravo zato je policija trebala pomoć znanstvenika: da bi on u materijal od kojeg je izrađen 3D otisak umiješao električki provodljiv materijal koji će prevariti skener na mobitelu tako da ga prepozna kao prst živog čovjeka.

Cijela ta priča smjesta je izazvala raspravu u američkim medijima, posebice zašto što je podsjetila na nedavnu priču s naslovnica: kako je Apple odbio policiji otključati iPhone ubijenog počinitelja masovnog ubojstva u San Bernardinu. Apple se tada pozvao na peti amandman američkog Ustava, koji jamči privatnost građana. Međutim, kako je novinaru Fusiona objasnio pravni stručnjak Bryan Choi, u tom se slučaju radilo o PIN-u, koji je „proizvod uma” i stoga rigorozno zaštićen petim amandmanom, dok je otisak prsta opipljiv „tjelesni” artefakt i stoga pravno slabije zaštićen, četvrtim amandmanom. I premda nitko ne dvoji oko moralnosti postupka policije u ovom slučaju, rasprave se vode oko toga hoće li policija (i druge državne i ne-državne službe) iskoristiti ovaj presedan da bi provaljivali u naše mobitele. Rasprave se vode i u tehnološkim medijima – jer skeneri otiska prstiju, čini se, nisu tako sigurni kako se to općenito drži. Znanstvenik s početka priče, prof. Jason, još uvijek izrađuje 3D otisak koji će uspješno „odglumiti“ prst živog čovjeka; procjenjuje da će mu trebati više od mjesec dana za ostvarivanje tog zadatka. Ako uspije, bit će to sretan kraj jedne istinite krimi priče, ali i početak glavobolje za ljude zabrinute za našu privatnost.

Dodatak (30. srpnja 2016.) Policija je jučer objavila kako je uspješno otključala mobitel žrtve umorstva, piše Quartz. Mediji su usput “provalili” da je mobitel iz priče Samsung Galaxy S6 – pa se i Samsung morao oglasiti priopćenjem u kojem podvlače da “običnim smrtnicima” nije dostupna oprema kakvu koristi profesor iz Michigana (i njegovi “kompići” iz policije), pa se korisnici Samsungovih mobitela ne moraju bojati za sigurnost svojih mobitela zaključanih otiskom prsta.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.