„Europska komisija stala je na stranu umjetnika, a ne tehno divova“ – stoji u naslovu ZAMP-ova newslettera koji je petnaestog rujna poslan na nekoliko tisuća adresa širom Hrvatske, a nastavno na izlaganje predsjednika Europske komisije Jean–Claude Juncker kojeg je održao dan ranije. On je predstavio smjernice reguliranja europskog digitalnog tržišta, da bi se ostvarila ideja tzv. digitalnog jedinstvenog (europskog) tržišta (Digital Single Market).

No simpatije oko tog stava, osim ZAMP-a i srodnih organizacija malo tko dijeli. Izvan Europe gotovo uopće nije zabilježeno to izlaganje, jer zapravo, osim deklarativnog, nema nikakvog stvarnog učinka.

Ovoj ZAMP-ovoj objavi je prethodio jedan drugi newsletter koji je ustvrdio kako je 20 tisuća europskih kreativaca poslalo peticiju Europskoj komisiji. U toj objavi od 7. rujna, stoji i „kako su dominantne tržišne korporacije poput YouTubea izgradile svoju platformu na sadržaju za kojeg autor uopće ne ostvaruje naknadu ili je ona, u najboljem slučaju, mizerna. Time cijelo kreativno tržište i kreativna zanimanja nezaustavljivo jure prema vlastitoj propasti…“.

No, istovremeno je, a po istom pitanju kreiranje europske jedinstvene digitalne politike, europskoj komisiji stigao dopis dijametralno suprotnog sadržaja kojeg je poslalo strukovno gospodarsko udruženje EDiMA, koja na europskom nivou okuplja (kako sami kažu) europske online platforme te koju čine zajedništvo novih medija i internetskih kompanija (sa članovima poput Allegro Group, Amazon EU, Apple, eBay, Expedia, Facebook, Google, LinkedIn, Microsoft, PayPal, Twitter, Yahoo! Europe, Yelp, Airbnb…) U njihovom zajedničkom dopisu stoji pak slijedeće:

„Mi podržavamo reforme autorskopravnog sustava koje stvaraju online okruženje tako da promiče inovativnost, stoji na usluzi korisnicima i podržava kreativnu zajednicu. Priznajemo važnost autorskog i srodnog prava i potrebu da se uvažava, no, zazivamo reformu autorskopravnog sustava koji održava i ojača fundamentalne pricipe Digitalnog jedinstvenog tržišta kao što su prava građana na dostupnost informacija, pristupa znanju i ograničavanju posredničke odgovornosti, što sve leži u fundamentima interneta.“

A u nastavku ističu:

„Zovemo Europsku komisiju da nakladnicima ne stvara nove obveze. Nametanjem novih obveza je protivno ranije iskazanom temeljnom principu. Nametanje sličnih obveza u Španjolskoj i Njemačkoj nije prouzročilo nikakav pozitivan ishod ali je oštetilo korisnike, inovatore i sveukupno korištenje internetom.“

Radi se zapravo o europskom pokušaju da ispravi greške prošlosti, da bude barem ukorak, ako ne i ispred vremena, te da omogući „europski“ put koji treba pomiriti aspiracije kreativne zajednice (da budu bolje nagrađeni), europskih online kompanija – da postanu globalno konkurentni (jer se taj posao zapravo kompletno odvija sa sjedištima u SAD-u ili Aziji, uglavnom zbog nepostojanja adekvatne europske regulative) i na koncu (na žalost ne i prvom mjestu) zadovoljstva korisnika. Korisnici jedini nemaju pravo na svoga lobističkog predstavnika. A korisnici, to smo svi mi – građani.

Europska komisija je definirala u odgovoru na lobiranja svoje polazišne pozicije na slijedeći način:

„Internet i digitalne tehnologije transformiraju naš svijet. Ali postojeće granice na internetu znači da građani propuštaju u uživanju roba i usluga, internetske kompanije i start-upovi imaju ograničen horizont a poslovni svijet pa i državne uprave ne uspijevaju uživati u svim prednostima digitalnih sredstava. Vrijeme je da se napravi jedinstveno EU tržište koje će odgovarati digitalnom dobu – rušeći regulatorne zidove i otići iz 28 nacionalnih tržišta u jedno, jedinstveno. To bi moglo doprinijeti 415 milijardi eura godišnje našoj EU ekonomiji i kreirati na stotine tisuća novih poslova“.

Ono što se zamjećuje na prvi pogled je da su ambicije prilično – neambiciozne (osim u brojci kreiranja novih poslova). Radi se o ambiciji da se stvore unutarnji europski uvjeti poslovanja kao da vanjski – internet svijet ne postoji. Kao da internet nije globalni fenomen. Kao da svijet samo čeka europske uvjete poslovanja da se posao počne raditi. Kao da nema Googlea, Facebooka, Applea, Yahooa, Twittera, Flickra, Instagrama i ostalih, svih koji svi već nešto rade po cijelom svijetu, pa i u Europi.

Online posao i te kako postoji, ali ne sa sjedištem u Europi. Internet nije ograničen na 28 nacionalnih država Europe pa ni EU, već na zemaljsku kuglu. Osim ako se ne želi, kao u Sjevernoj Koreji, Kini ili određenom broju bliskoistočnih zemalja, ograničiti pristup vandomicilnim (čitaj vaneuropskim) adresama. A to je, baš kako predstavnici online kompanija (ne samo velikih, već ponajprije gomile malih tehnoloških startup tvrtki napominju) – u suprotnosti s temeljnim određenjima interneta.

Što je Carl Junkers 14 rujna rekao po pitanju smjernica buduće jedinstvene europske regulative?

Svoj glavni fokus je pokrio izjavom: „ Želim da novinari, izdavači i autori budu pravično plaćeni za svoj rad, bez obzira da li kreiraju u studijima ili dnevnim sobama, bez razlike je izvor off ili online, ili je objavljeno preko kopirajućeg materijala ili su stavljeni komercijalni hiperlinkovi na webu”.

Nešto detaljnije je proklamirano kroz tri točke:

  1. Bolji prekogranični izbor i pristup online sadržaju
  2. Unaprjeđenje pravila autorskog i srodnog prava za istraživanje, obrazovanje i uključivanje osoba s invaliditetom
  3. Pravednije i održivo tržište za kreatore i novinare.

Pojednostavljeno rečeno, zasniva se na tome da pretplatnik nekog europskog servisa mora nesmetano dolaziti do svog sadržaja u bilo kojoj zemlji EU (što sada nije slučaj). Pod 2 se misli olakšavanje – pa i besplatna mogućnost dostupnosti informacija u procesima obrazovanja, znanstvenog istraživanja kao i posebne pogodnosti za ljude s invaliditetom.

No, treća točka zapravo znači određeno upozorenje jer vodi brigu isključivo o pripadnicima tzv. kreativne zajednice a umanjuje potrebe (da li i stečena prava?) opće zajednice, korisnika i tehnoloških (ne samo velikih, već u puno većoj mjeri manjih) kompanija. Kad bi se slijedila španjolska ili njemačka praksa došlo bi se do slučaja da je zabranjeno linkanje tekstova i stavljanje na besplatne društvene mreže. Zabranili bi se tzv. news agregatori koji su se povukli s njemačkog i španjolskog tržišta, te cross linking besplatnih sadržaja. Dolazi do paradoksa da sadržaj može biti objavljen besplatno na vlastitoj platformi ali bi se trebao naplaćivati ako je linkan na nekoj drugoj. Koliko god to paradoksalno zvučalo, to je sadašnja praksa.

Isto tako, dovodi u pitanje kompletne principe poslovanja društvenih mreža – na kojima je sav sadržaj dostupan besplatno, korisnici mreže slobodno linkaju sadržaje koji se nalaze na internetu i stavljaju na platforme, a vlasnik platforme naplaćuje reklamni prostor koji se nalazi na zidu korisnika.

Dakle, budući europski put u jedinstveno digitalno tržište je sve samo ne miran, unison i izvjestan. I, mora se reći da je u bitnome drugačiji nego li je danas.

No, posjetimo se o kakvoj „propasti“ ZAMP govori kad navode kako „cijelo kreativno tržište i kreativna zanimanja jure prema vlastitoj propasti“:

Na stručnoj web stranici „Music Industry Blog – MIDIA“ je 16. rujna (dakle samo dan poslije ZAMP-ova newslettera) objavljena najnovija statistika vezana uz glazbene online servise.

„Spotify je u svom najnovijem izvješću iznio da ima preko 40 milijuna pretplatnika i da je do danas isplatio preko 5 milijardi dolara nositeljima prava… Ne može se zanijekati činjenica da je pojava Apple Musica ubrzala rast Spotifyja. 2016 se definitivno čini kao godina Spotifya“.

Osim toga, navode se i slijedeći podaci:

„Ukupni totalni prihodi s osnova streaminga su u 2015. godini porasli za 44% (prema podacima svjetske organizacije IFPI), pa slika djeluje da se, u najgorem slučaju, radi o održivom rastu, a u najboljem – rapidnom porastu.“

Treba li se još jednom napomenuti kako ni Spotify ni Apple Music nisu dostupni hrvatskim korisnicima (što ZAMP uporno izbjegava adresirati). Stavljajući to u kontekst ZAMP-ova newslettera mora se primijetiti kako su hrvatski umjetnici ravnopravno prisutni na svim tim platformama, ali im hrvatski korisnici ne mogu pristupiti. ZAMP se (sasvim opravdano brine) o svojim članovima ali diskriminira korisnike koji žive na teritoriju na kojem isti ZAMP djeluje.

Time se niti ZAMP niti bilo tko drugi ne bavi. Paradoksalno je da je i to tek djelomično spomenuto u Junckersovoj izjavi…

U skladu s njom, želi se omogućiti ili olakšati pretplatnicima iz npr. Austrije da svojim računima slobodno mogu pristupati i kada se nalaze (npr.) na godišnjem odmoru u Hrvatskoj.

Ali i dalje nitko ne spominje da bi se taj europski dućan trebao otvoriti i hrvatskim građanima (žiteljima te Europske unije).

Što će se dešavati?

Teško je reći s nekom izvjesnošću.

No, možda je dobro sagledati vijesti objavljene 27. rujna:

U izvještaju kojeg je objavio Bloomberg čini se da se odvija rat za preuzimanje Twittera, otkako je kompanija Walt Disney iskazala interes za preuzimanje te društvene mreže. No, Twitter je primio još nekoliko iskazanih interesa, a među njima kompanije Salesforce, zatim Googleova osnivača kompanije Alphabet, kao i joint venture bivšeg Microsoftova CEO-a Steve Ballmera i Saudijskog princa Alwaleeda bin Talala. Sve je to uzrokovalo nagli rast od cca 20% vrijednosti Twitterove dionice.

Nekako se teško oteti dojmu da Disney, Google ili kompanija saudijskog princa mare što Juncker i europska komisija misle o publiciranju novinskih, glazbenih, fotografskih ili video sadržaja na društvenim platformama ili mrežama.

Svi studenti prava se zasigurno sjećaju definicije prava kao vječne borbe između statičnosti pravne norme i dinamičnosti društvenog života.

Sve je više ne samo pripadnika online zajednice sklono stavovima kako EU, pa i pravna znanost a još manje praksa ne nude adekvatna i održiva pravna rješenja unutar dinamičnosti društvenih odnosa u području interneta te svih autorskih i srodnih prava. Činjenica da niti jedan veliki internetski div ne dolazi iz Europe govori tim tvrdnjama u prilog.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.