Nećemo vas držati u neizvjesnosti: odmah ćemo odgovoriti na pitanje iz podnaslova. Da, OLED televizori su superiorni onima koji koriste LCD tehnologiju. Boje su prirodnije, slika je živahnija, kontrast doslovce neograničen a osvjetljenje neusporedivo (kod OLED-a se i najmanji djelić slike može osvijetliti ili mu se može posve ukinuti osvjetljenje – stoga je crna prava, mračna kao noć, a ne tamnosiva kao kod LCD-a).

I dok su se u prošlosti znala lomiti koplja oko tog pitanja – jesu li bolji LCD ili OLED televizori – danas se većina stručnjaka slaže: OLED je bolji. Tome su pridonijeli i mobiteli: danas više nitko ne dvoji kako Samsungovi OLED ekrani daju bolju sliku čak i od donedavno neprikosnovenog iPhonea, a svjetski mediji pišu kako Apple panično traži dobavljača koji će mu moći osigurati prijelaz s LCD na OLED ekrane.

To su dobre vijesti za LG, kojem se itekako isplatila „oklada“. Naime, u trenutku kada je postalo jasno kako klasični televizori odlaze u povijest, LG je jedini od velikih proizvođača odlučio investirati u OLED tehnologiju. Od tada se tržište posve preokrenulo. Oni koji su uložili svoj novac u plazme bankrotirali su (Pioneer, koji je dugo proizvodio najbolje TV-e na svijetu, povukao se iz biznisa), drugi su nekoliko puta „promijenili dresove“ (Sony i Panasonic, dva nekad najveća, mijenjali su taktiku dva-tri puta) a oni, poput Samsunga, koji su svoj novac stavili na LCD – profitirali su. Dosad. Međutim, LCD tehnologija je blizu svog vrhunca, i tu nitko ne očekuje velike probitke. Za razliku od OLED-a, koji još ima prostora za napredak, te za nešto još važnije: snižavanje troškova.

LG je dugo bio u drugom planu jer OLED je skupa tehnologija; u pozadini je strpljivo radio kako bi spustio cijenu njihove proizvodnje na razumnu mjeru. Ni dan-danas nije posve u tome uspio: OLED je još uvijek puno skuplje proizvesti od LCD-a. Ali, razlika više nije toliko velika kao nekad.

Od novih modela, predstavljenih u Zagrebu početkom ovog mjeseca, na test smo uzeli najjeftiniji model – pa ipak, i on košta 19.999 kuna, što je gotovo dvostruko više od konkurentskih LCD modela s istom veličinom ekrana (55″ – 139 cm).

LG B6 OLED
foto: LG

Vidi li se razlika? Vidi, itekako. Razlika je ogromna na prvi pogled – ponajviše po onome što smo spomenuli u uvodu: živahnije boje, veći kontrast, crnja crna. Zanimljivo je, međutim, to što nakon par dana privikavanja slika postaje još bolja. Naime, svima nama su oči naviknute na LCD televizore – s njihovim nesavršenostima, koje postaju očigledne kada se naviknemo na bolje: na prirodniji prikaz.

Naravno, nije sve savršeno. Testne slike (par ih dolazi s televizorom, snimljenih u njegovih memoriji) jasno pokazuju koliko OLED slika može biti kvalitetnija – ali, za razliku od sajmova, izložbi i trgovina, ono što kod kuće najčešće gledamo na televizoru jest – TV program. A on je kod nas, barem kad je HRT u pitanju, u tehnološkom pogledu, pretpotopan – iz prošlog milenija. Doslovce. Za razliku od primjerice susjedne Slovenije (i većine europskih zemalja) kod nas se samo u izuzetnim prilikama TV program emitira u HD-u, a 4K razlučivost – koju podržava ovaj televizor – ćemo valjda dočekati kad postane antikvitetna.

U međuvremenu, obična TV slika (koja se sastoji od 704*576, dakle 405.504 točkica) ne djeluje baš uvjerljivo na 4K ekranu (s 3840*2160 – točno 8.294.400 točkica). Prije ili kasnije, upitat ćete se: zašto sam dao toliku lovu da sad gledam kockice na ekranu? Jer, kad sliku od četiristo tisuća točkica rastegnete na ekran s osam milijuna točkica – kockice su neizbježne. Samsung i još neki od konkurenata kako-tako znaju doskočiti tom problemu upscalingom (umetanjem novih kockica, tako da slika djeluje glatkije) no kod LG-a se kockice vide – posebice ako nemate dovoljno veliku prostoriju da se propisno udaljite od 55″ ekrana (barem tri i pol metra; ako ste bliže – vidjet ćete puno kockica).

LG B6 OLED

Drugi nedostatak LG-ovog sučelja u odnosu na Samsungovo je što imate manje mogućnosti za spajanje mobitela, laptopa i inih uređaja. No to su bile manje-više sve zamjerke: LG-ov webOS je još uvijek podosta dorađeniji, intuitivniji, bogatiji sustav od Samsungovog Tizena pa je ovaj TV daleko više smart od uređaja tvrtke koja je izmislila brend Smart TV. Svakodnevne stvari na LG-ovom sustavu su izvedene tako da se puno brže dade navići na njih, a opet nude puno više mogućnosti. Dva primjera: ako želite snimiti neku TV emisiju, kod LG-a je lako odrediti koliko želite „lufta“ (da se snimi recimo 20-ak minuta iza emisije – kod HTV-a je to nužno jer emisije, posebice navečer, često kasne u odnosu na program). Isto tako, možete fino podesiti titl kod DiVX-a – boju, smještaj i slično – što kod Samsunga i većine ostalih naprosto nije moguće.

Slično tome, i daljinski upravljač je miljama ispred konkurencije (premda ga kopira). Na prvi pogled iznenađuje koliko ima malo tipki, no zbog toga što je sve intuitivno poslagano ubrzo ćete se s tim mališanom bolje snaći nego s „grdosijom“ od daljinskog kakvi obično pogone Smart TV-e. Naravno, i ergonomski oblik je ogroman plus: LG-ov „mali od daljinskog“ lijepo stane u ruku.

Koristan detalj je i mikrofon u daljinskom: pomoću njega možete izdavati govorne naredbe LG-ovom televizoru (valjda vaš autor nije jedini koji je ponekad previše lijen i za stiskanje tipki na daljinskom?). Isti taj mikrofon ima još jednu funkciju: postavite daljinski na mjesto gdje sjedite i zvučnici će znati kako da podese zvuk tako da odgovara prostoru. Taj „trik“ se zove Magic Sound Tuning – odgovarajući naziv!

I inače, zvučni sustav kojeg je za LG pripremio i tjunirao Harman Kardon (kojeg je neki dan kupio Samsung – očekujte neki drugi zvučni sustav u slijedećem LG-ovom modelu) zaslužuje veliki plus. Zvuk se, bez ikakve intervencije, „inteligentno“ prilagođava onome što slušate i gledate (zna kada slušate glazbu a kada gledate film ili sport).

LG B6 OLED

„Veliki“ zvuk – tako i izgleda. Naime, OLED ekran je tako tanak – tanji od centimetra – da bi ovaj televizor bio nepraktičan (za svaki smještaj osim „vješanja“ na zid) da sa stražnje strane nema velikog seta zvučnika koji mu daju protutežu. Ovako barem znate da se neće srušiti ako u prolazu zakačite ekran…

Naravno da LG OLED B6 ima mali milijun mogućnosti koje još nismo spomenuli – a ni nećemo, jer najvjerojatnije ih nikada nećete ni trebati. Iz nekog razloga, uobičajilo se da svi televizori dolaze s gomilom značajki za koje će vam i prodavači u trgovinama jedva znati objasniti čemu služe (što je, primjerice, Full Cinema Screen?).

Međutim, bitne stvari su vrlo jednostavne: ovaj televizor nudi bolju sliku od svih u ovoj cjenovnoj klasi (LG ima i skupljih OLED-a, ne zaboravimo). Slika je toliko bolja da će i program HTV-a izgledati bolje nego inače. K tome, za razliku od mnogih današnjih televizora, ovaj se i prilično jednostavno koristi. Mali milijun mogućnosti ovog TV-a radi iz prve ili se daju brzo naučiti jer su intuitivno posložene.

LG B6 je televizor za kojeg vjerujemo da nećete požaliti ako ga nabavite. Živa istina je da možete kupiti sasvim dobar TV iste veličine za recimo dvanaestak tisuća kuna – dok ovaj košta dvadeset tisuća – ali tako je sa svime: ako želite apsolutno najbolje, morate to platiti. S druge strane, naravno da postoje i bolji od ovoga (većina ih nosi isti LG-ov logo, a svi imaju puno višu cijenu) ali ako ne živite u dvorcu (gdje je i 55″ premali za dvoranu za balove) i ako ne razmišljate o tome kako bi nabili troškove – ovaj će ogromnoj većini gledatelja ne samo dovoljan – nego pravo otkrovenje.


+

  • Najbolja slika za ovu cijenu
  • Jednostavnost uporabe
  • Totalno drukčiji od drugih

  • Znatno skuplji od LCD konkurencije
  • Nema puno sadržaja koji mogu iskoristiti kvalitetu prikaza

55″

4K

19.999 kn

LG

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.