Motorola nam je nedostajala, priznajemo. Ta je američka tvrtka gotovo pa izmislila mobitele – prva ih je počela proizvoditi, i godinama je bila njihov vodeći svjetski proizvođač. Sve tamo negdje do ere smartfona – nakon niza pogrešnih poteza, najprije ju je zamijenila Nokia da bi Motorola pala u bankrot. Kupio ju je Google ali ni on je nije vratio na staze stare slave. Uspjelo je to tek Lenovu – kineskoj tvrtki koja je prethodno kupila PC odjel od tvrtke koja je izmislila PC (IBM-a).

Motorola (odnosno, da budemo precizniji: Motorolin odjel koji se bavi mobitelima) je danas američka tvrtka koja prilično samostalno posluje u Illionoisu, SAD-u – ali, iz nekog nama koji nismo pravnici teško shvatljivog razloga – na mobitelima ne piše Motorola nego Moto, a i distributeri bi nas verbalno lupili po prstima svaki put kad bi te mobitele nazvali Motorolama. Iskreno rečeno, nismo se potrudili shvatiti zašto je to tako – tim više što Lenovo na sve strane ističe Motorolinu baštinu: od starog Motorolinog logotipa, itekako upadljivo pozicioniranog na samom mobitelu, do melodija zvona sa starih Motorola.

Bitno je, međutim, nešto drugo: ove nove Moto(role) itekako odiše duhom starih Motorola. Vaš je autor promijenio tri-četiri Motorole početkom ovog stoljeća pa vam može posvjedočiti kako nove modele krase stare vrline: inovativni su, posebni dizajnom, drugačiji od ostalih, baterije im dugo traju (OK, barem jednom od ova dva modela), glasni su i jasni te – skupi.

Moto Z

Moto Mods

Ključni razlikovni faktor ova dva modela u odnosu na (skoro pa sve) druge mobitele jest – modularnost. Pa i to je izvedeno drugačije od drugih: na Z i Z Play dodatni moduli se pričvršćuju – doslovce – sami: dovoljno je modul prinijeti blizu stražnje strane mobitela i on će se magnetski spojiti.

Za usporedbu, LG G5 je također bio modularan, ali kod njega bi se moduli spajali tako da najprije iz njega izvučete cijelu utrobu, skupa s baterijom – dakle, morali bi ga prvo isključiti a onda pričekati da se „digne“. Rezultat? To se nikome nije dalo: mobitel je neslavno propao, a čak ni mi nismo nikad isprobali nijedan modul; nitko osim LG-a se nije potrudio napraviti ga, a LG-ovi moduli nisu ni stigli do našeg tržišta.

Nažalost, nismo stigli isprobati ni Motoroline module – ali samo zato što smo mobitele isprobali prije dolaska na naše tržište: Moto Mods stvarno postoje i dolaze na naše tržište ovih dana: vidjeli smo ih!

Najjednostavniji modul ćete dobiti zajedno s mobitelom: to je tanak plastični poklopac koji ne dodaje nikakvu novu funkcionalnost; bit će da mu je glavna svrha – upoznavanje s konceptom modula.

Nama je zapeo za oko jedan sličan modul koji se kupuje: za razliku od priloženog plastičnog, taj je drven!

No „pravi“ modovi su oni koji dodaju dodatnu funkcionalnost. Zasada ih ima četiri.

Najjeftiniji od njih je – dodatna baterija. S njom, Moto Z može raditi barem jedan dan dulje bez punjenja. Taj je model napravio Incipio – ugledan američki proizvođač dodataka za mobitele.

Još dva vrlo atraktivna modula napravili su nezavisni – i ugledni! – proizvođači. JBL je proizveo stereo zvučnik koji toliko moćno zvuči da je cijelu veliku prostoriju u koju se smjestilo tridesetak novinara ispunio glasnim i jasnim, impozantnim zvukom. Dodatnu kameru s 10x optičkim zoomom proizveo je legendarni Hasselblad; jedva čekamo da ju isprobamo.

Četvrti Moto Mod napravila je sama Motorola – odnosno njen novi gazda, Lenovo. Radi se o projektoru. Sjećate se, Lenovo je među prvima predstavio tablet s ugrađenim projektorom, a ove godine je ponudio drugu generaciju tih uređaja. S tim iskustvom, ne čudi da nas se projektorski modul za ovaj mobitel dojmio već na prvi pogled: daje uvjerljivu sliku i u nezamračenoj prostoriji, i to veliku do metra i pol. Šteta što se ne može kombinirati sa zvučničkim modulom!

Dizajn i performanse

Moto Z je jedan od najtanjih mobitela uopće, i definitivno najvitkiji među flagship modelima: na najtanjem rubu mjeri samo 5,19 milimetara. Osjećaj kad imate u ruci taj mobitel je sasvim drugačiji – čak i nama, koji ih testiramo pa smo navikli oprobati svakojake mobitele.

Međutim, da bi se postigla ta zavidno vitka linija – nešto je trebalo žrtvovati. I tako je pao – priključak za slušalice. Podigli smo drvlje i kamenje na Apple nakon što je uklonio standardni priključak za sluške s iPhonea 7 – ali zapravo je ovaj mobitel bio njegov originalni ubojica (Moto Z je na američko tržište izašao još pred pola godine).

Sviđa li nam se to? Ne. Navikli smo na taj priključak, znamo za njega otkako znamo za sebe. Jest da ćete u paketu dobiti adapter za priključivanje „normalnih“ slušalica ali taj adapter završava u USB utičnici – a to znači da ne možete istodobno slušati glazbu na „normalne“ slušalice i puniti bateriju: ili jedno ili drugo.

Sve ovo drvlje i kamenje vrijedi samo za Moto Z – ne i za njegovog debljeg rođaka Moto Z Play: on je podjednako visok, širok i ekranski obdaren (5,5″) kao i njegov vitkiji rođak ali je zato – puno deblji i teži. Smeta li to? Zapravo i ne: težak jest ali udobno leži u ruci – i ima normalan priključak za slušalice.

Kod oba modela, objektiv kamere strši izvan tijela mobitela – i to poprilično. Međutim, ispod oka kamere je još nešto što strši: kontakti za spajanje modova. U paketu se nalazi jedan mod, zapravo poklopac – koji ničem ne služi osim da sakrije (zaštiti) kontakte i poravna liniju, tako da objektiv kamere ne strši. Taj poklopac je lagan, ne smeta, pruža dodatnu zaštitu i zahvalna je tema za razgovore – kad nekom pokažete ovaj mobitel, odmah ga zainteresirate tim magnetskim modom – tako da smo ga odmah stavili i maknuli bismo ga jedino kad nabavimo pravi mod.

Neobičan detalj kod oba modela je da iznad i ispod ekrana ima dosta mjesta (dok slijeva i zdesna nema: ekran je od ruba do ruba). Nadamo se da je to stoga što je u mobitel trebalo utrpati dosta elektronike (naravno da su tu čipovi koji podržavaju najnovije izvedbe Bluetootha, 4G-a, WiFi-ja…) a ne zbog skenera otiska prstiju. Naime, taj skener nas je oduševio brzinom rada – brži i pouzdaniji još nismo susreli – ali njegov smještaj je prilično problematičan, iz dva razloga. Prvo, nekako smo navikli da se na svim smartfonima na tom mjestu nalazi Home tipka, a na praktično svim Androidima su lijevo i desno od nje druge dvije tipke. Nažalost, ovdje nije tako: sve tri „normalne“ tipke su na dnu ekrana. Na to se još da naviknuti, ali veći problem je što se ta tipka nalazi na takvom mjestu da ćete ju neizbježno povremeno dotaknuti prstom – a kako je jedan lagani dodir dovoljan za skener, mobitel će ga shvatiti kao signal da želite ugasiti ekran.

Kad već spominjemo ekran: Z Play ima ekran Full HD (1920*1080) a Z – Quad HD razlučivosti (2560*1440), tipa Super AMOLED. To je ponajbolji tip ekrana uopće, a ovaj ovdje je tek u detaljima slabiji od onog koji koristi Samsung na najjačim modelima; razlika je u tome što je ovaj malko zagasitiji, a boje su malčice manje živopisne (vaš autor inače voli sve (p)ostaviti na prirodnim postavkama, ali ovaj put sam se radije odlučio za Lively postavke, da boje „živnu“).

Tipka za paljenje i gašenje ekrana nalazi se na uobičajenom mjestu – s desne strane, ispod tipki za pojačavanje i stišavanje – ali zapravo je savršeno nepotrebna: lakše je, brže i jednostavnije i paliti i gasiti mobitel otiskom prsta. Da ne bi bilo zabune, to je odlična vijest – konačno jedan skener otiska koji je dovoljno brz da posve zamjeni Power tipku!

Kako možete vidjeti na slikama, drugih većih dizajnerskih iznenađenja nema. Pomalo je neobično jedino da se ladica za kartice nalazi s gornje strane: u nju se umeće jedna SIM kartica a ima mjesta za još jednu karticu – možete birati hoće li to biti drugi SIM ili microSD.

Oba su mobitela presvučena nano-slojem koji odbija tekućine. Nisu nepromočivi – što će razočarati vlasnike ranijih Motorolinih flagshipa i vodootpornih konkurenata (Galaxy S, iPhone 7, Sony…) – za pretpostaviti je da se od toga odustalo zbog modularnosti.

Performanse? E tu nemamo što puno pisati: sve je brzo, glatko, munjevito. Z pogoni isti onaj Snapdragon 820 koji pogoni i praktički sve ostale udarne Android mobitele (Samsung S7, LG G5, HTC 10, Sony XZ itd. itd.) – međutim, ovdje je malčice čak i brži. Možda je to do novije izvedbe tih čipa, a možda i do softverskog poboljšanja – ali definitivno radi brže. Z Play pogone malčice sporiji čipovi (625 sa „samo“ 3 GB) ali u praksi se razlika jedva i osjeti – posebice zato što ima „samo“ Full HD razlučivost, a na tome će mnoge igre biti zahvalne.

Softver i sučelje

Softverska poboljšanja iz pretprošle rečenice zapravo bi uputnije bilo nazvati – ogoljenja. Naime, Motorola je dovoljno dugo bila u vlasništvu Googlea da bi naučila lekciju: Google radi najbolji Android softver i svima nama će biti draže da proizvođač ostavi „goli“ Android nego da nakrca na njega tonu vlastitog softvera – koji je gotovo uvijek slabiji od Googleovog. Ne znamo kakva tajna veza postoji danas između Googleovih programera u Silicijskoj dolini i Motorolinih s Velikih jezera, ali činjenica je da Motorola i danas, pod kineskom upravom, najvjernije slijedi Googleovu viziju Androida, i zato biva nagrađena najnovijim softverom. Tako se nadogradnja na najnoviji Android 7.0 očekuje već ovog mjeseca, a nakon toga stiže i nadogradnja za Googleove VR kacige Daydream – Moto Z će biti prvi mobitel koji ju podržava, osim Googleovog vlastitog Pixela (Z Play neće).

Softver je dakle brz, responzivan i jednostavan za uporabu. Osim što ćete se na njega brzo navići, posebice ako imate iskustva s novijim izvedbama Androida, dodatna nagrada je što pomaže duljem trajanju baterije. To je itekako potrebno Z-u koji zbog vitke linije ima bateriju od „samo“ 2600 mAh (nekom drugom mobitelu bi i to bilo dosta ali ovaj ima 4K ekran!). Ovako, uz elementarni Android (s par mogućnosti u Postavkama kojima možete dodatno prištedjeti) Z će najvjerojatnije izdržati cijeli radni dan bez punjenja.

Z Play je pak prava Motorola – baterija traje i traje. Jasno je to već iz brojki: snaga baterije je 3510 mAh, a uz ekran manje razlučivosti i manje zahtjevan procesor – Z Play će se razvući na tri dana bez punjenja. Oni sretnici koji ne rade prekovremeno (ili ne krate vrijeme igranjem) moći će ga puniti samo preko vikenda!

Dobra vijest je i da punjenje traje izrazito kratko. Proizvođač navodi da se za samo 15 minuta punjenja može dovoljno dopuniti baterija da traje satima, a da punjenje od 0 do 100 posto traje tek nešto malo više od jednog sata (na Z-u, manje od dva na Z Playu). U ovih par dana testiranja, uvjerili smo se kako je oboje točno!

No vratimo se na softver. Od samo par aplikacija koje se isporučuju povrh golog Androida, najzanimljivija je ona koja se zove naprosto Moto. Asketski jednostavna aplikacija nudi tri grupe mogućnosti: Glas nam je najmanje zanimljiv jer omogućuje izdavanje naredbi glasom samo na engleskom jeziku ali zato Radnje nude mogućnost da cijeli niz svakodnevnih radnji obavite brže i lakše – povlačenjem prsta po ekranu. Neke mogućnosti su prilično uobičajene ali dobrodošle (isključivanje zvona i utišavanje obavijesti okretanjem telefona „licem“ prema dolje) no ima ih podosta koje prvi put srećemo a brzo i lako smo se na njih navikli (uključivanje svjetiljke s dva odsječna zamaha, pokretanje fotoaparata dvostrukim zakretanjem zgloba – zvuči komplicirano? Bez brige, aplikacija će vam sama pokazati kako to treba izgledati.)

Treća grupa opcija, Zaslon, još je jedna izvrsna implementacija Motorolinog naslijeđa. Ako se sjećate, i stare Motorole, prije ere smartfona, imale su „pametne“ ekrane koji bi se palile kada bi stigla neka obavijest (sami možete odabrati koje su obavijesti dovoljno važne da se prikažu). Isto tako, ekran se pali kada prođete rukom iznad njega – ili čak blizu njega. E sad, slične mogućnosti imaju udarni mobiteli Samsunga, LG-a i još nekih – ali ovdje je to naprosto bolje izvedeno. Valjda zato što Motorola ima dulje iskustvo s tim „trikom“, ekran se rjeđe pali „bez veze“ i češće upali kada se i treba upaliti.

Kamere i zvuk

Nakon svega što smo nabrojali, nikoga neće iznenaditi kako je i kamera na ovim mobitelima – nešto posebno. O poboljšanjima bi se dalo pisati unedogled ali kako smo već premašili prostor koji inače posvećujemo recenzijama – samo ćemo ih ukratko nabrojati: stabilizacija slike je je optička (samo na Z; ne i na Z Play; ali to je i danas rijetkost kod mobitela a izrazito je korisno jer „umjetno“ zumiranje uvijek čini snimke previše „šumnima“), autofokus je laserski (brz i precizan) a stražnje kamere nude veće piksele, manji otvor blende (manje = bolje), brže okidanje, dvostruke LED bljeskalice… Osim po stabilizaciji, kamera je po još nekim detaljčićima bolja na „običnom“ Z-u nego na Playu (premda on nudi više megapiksela) no u praksi ćete rijetko primijetiti razliku.

Obje stražnje kamere mogu snimati 4K video; ona na „običnom“ Z-u će Full HD snimiti uz čak 60 fps. Optička stabilizacija međutim ne radi s videom.

Prednje kamere su iste na oba modela: 5 megapiksela, širokokutne, s LED bljeskalicom.

Zanimljivo je da mobiteli za sve drugo koriste standardne Googleove aplikacije, ali ne i za snimanje: da bi iskoristio jedinstvene prednosti svojih kamera, Moto ima vlastitu aplikaciju za snimanje – i ona uopće nije loša: jednostavna je, intuitivna i nudi detaljne ručne postavke. Za pregledavanje snimki ipak ćete koristiti Google Fotografije.

Uzorke fotografija snimljenih Z-om možete pogledati dolje a opći dojam glasi: odlično, ali ne najbolje. Snimke imaju puno više šuma i manje prirodne boje nego one snimljene Samsungovim perjanicama ili iPhoneom. Ove kamere su definitivno među najboljima ali ako vam je njihova kvaliteta važnija od svega drugoga – razmislite o LG-u G5 koji snima još bolje a jeftiniji je. Ili investirajte u Hasselbladov mod.

Zvuk? Kako smo i navikli od Motorole: odličan. Sugovornici će vam biti zahvalni.

Uzorci snimaka

Opći dojam

Sviđaju li nam se nove Motorole? Sviđaju. A bismo li ih kupili, ili preporučili za kupnju? E tu već moramo stati, povući kočnicu i razmotriti nekoliko za i protiv. Stvar je, ponajviše, u cijeni. Kada mobitel sličnih karakteristika ovima napravi primjerice Lenovo – očekujte da će koštati barem dvostruko manje. Dakako da i brend treba platiti – kao što treba platiti američke radnike, koji koštaju puuuuno više nego kineski – konačno, navikli smo da američki brendovi kao što su Apple, Blackberry i Motorola koštaju masno… ali zauzvrat i daju puno.

Dakle, bismo li dali 5.099 odnosno 3.499 kuna za ove mobitele samo zato što nam se sviđaju, kad znamo da za slične novce možemo kupiti podjednako obdarene flagshipove tvrtki kao što su OnePlus, Xiaomi, Oppo, Huawei, ZTE…? Odgovor bi vrlo vjerojatno glasio „ne“ (uz tužan uzdah) da nije dvije riječi: Moto Mods.

Kolikogod Moto Z (Play) bio zgodan i krcat privlačnim osobinama, sve njih nude i drugi – ali ne i modove. Svaki od njih četiri može biti valjan razlog i povod da kupite novi Moto. Ako toliko intenzivno koristite smartfon da vam nijedan ne izdrži do kraja dana, Incipiov mod vam može biti spas – jer, za razliku od svih drugih rješenja, ne morate nositi posebnu bateriju, gnjaviti se punjenjem dok trebate raditi… Isto vrijedi i za projektor, dodatni zvučnik, kameru… Svaki od tih modova može biti valjani razlog za nabavu Z-a jer nudi nešto što nitko drugi nema (ili barem ne u mobitelu najviše klase, i uz tako jednostavno i komforno korištenje).

Još ostaje jedna dvojba, ali nju ste vjerojatno razriješili čitajući tekst: Z ili Z Play? Razlika je jasna: Play nije pomodno vitak i lagan ali zato mu baterija traje toliko dugo da vam dodatni mod ni ne treba, a razlika u performansama je puno manja od razlike u cijeni. Izbor je vaš!

+

  • Modularnost
  • Vitka linija
  • Softver

  • Visoka cijena
  • Smještaj skenera otiska
  • Z nema priključak za slušalice

5,5″

2560*1440

1080*1920 (Play)

4 GB

3 GB (Play)

32 GB, SD

13/5 MP

16/5 MP (Play)

4K video

136 g

165 g (Play)

5,2 mm / 7 mm (Play)

2600 mAh

3510 mAh (Play)

nezamjenjiva

5.099 kn

3.499 kn (Play)

Smartson

3 Komentari

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.