Ovaj mi je mobitel dospio u ruke otprilike istodobno kada i udarni model P10, i prva reakcija je bila da ga spremim u zapećak. Kada sam dovršio recenziju P10, moram priznati da sam frknuo pri upoznavanju s Y6 II… sve dok nisam zavirio u cijene.

Dakle, ovaj je mobitel ravno četiri puta jeftiniji od najjačeg Huaweija. Četiri puta! I još vam ostane stotinjak kuna… Naravno, nitko normalan neće ni pitati je li četiri puta slabiji. Da, po svemu je slabiji – ali ne četverostruko. U mojim očima je nakon toga dobio na težini – kada ga se promotri u odnosu na rivale slične cijene, osjetite respekt.

Dizajn i performanse

Otpakiravanje iz kutije ćemo preskočiti – nije nam otkrilo ništa posebno – ali slijedeći korak – umetanje baterije – jest. Kako je Y6 II prilično velik mobitel, ispod poklopca za poveliku bateriju našlo se mjesta i za tri utora: dva za SIM kartice i jedan za microSD memorijsku karticu. (Od dvije SIM-ice, samo jednu možete koristiti za 4G, pa je najpametnije na drugoj kartici isključiti data promet i svesti je na 2G. Svejedno koju: oba su utora ista, pa aktivnu karticu možete birati i mijenjati u Postavkama).

Iznenađenje – i to ugodno – donijelo je zatvaranje poklopca: sve lijepo sjedi na svom mjestu, čvrsto, premda poklopac nije djelovao debeo. Teksturirani uzorak na poklopcu osigurava dobar zahvat, tako da sigurno leži u ruci.

Općenito, kvaliteta izrada (na koju smo frknuli na prvi pogled, nakon iskustva sa 4x skupljim P10) je za svoju klasu više nego zadovoljavajuća. Da, sva ta plastika prilično teži, ali doima se čvrstom: ništa ne škripi pod prstima, ne savija se.

Zaobljene stjenke na rubovima doprinose tome da mobitel sigurno leži u ruci, a težina je dobro raspoređena, tako da djeluje lakši nego što doista jest.

Dojam robusnosti ostavljaju i tipke: treba ih prilično čvrsto pritisnuti – mala je šansa da ćete ih aktivirati zabunom.

Raspored tipaka i priključaka je standardan: priključak za slušalice je gore, desno su tipke za glasnoću i uključivanje/isključivanje a dolje je USB (s podrškom za OTG, pa u njega možete slobodno „upiknuti“ USB memorije) i prilično velike rešetke za zvučnike – o tome kasnije.

Iznenađenje nas je dočekalo na lijevom boku: s gornje strane je tipka čiju funkciju možete sami odabrati. Po defaultu, dulji pritisak pokreće Google Now, a kratki pritisak može raditi – što god želite. Zgodan detalj.

Na testu smo imali crni model; postoji još i zlatno-bijeli.

Ekran je prilično mračan i zagasit – kao da je netko prevukao čarapu preko njega. Čini se da su i u Huaweiju toga svjesni, jer najbolje teme i pozadine su one s mračnim bojama, koje sakrivaju mane zaslona. No u ovoj cjenovnoj klasi nagledali smo se i puno gorih zaslona: ovaj daje relativno prirodnu sliku, bez „nabrijanih“ boja i pojačanog kontrasta kako bi na prvi pogled djelovao impozantnije. Na jakom sunčevom svjetlu je relativno dobro vidljiv.

Nema dakako Gorilla Glassa ali Huawei se ipak hvali zaštitom ekrana, tipa GFF – o kojoj ne znamo ništa.

Slična ocjena vrijedi i za performanse: nisu savršene, mobitel zna ponekad „zaštekati“ na trenutak-dva, kao da se premišlja bi li poslušao našu naredbu, ali sve skupa radi sasvim pristojno. Od mobitela ove cijene ne možete očekivati da juri, a većina njih rade sporije nego ovaj Huawei. Uostalom, većina ih ima slabije procesore od četverojezgrenog MediaTeka MT6735 (1,5 GHz) s grafičkim čipom Mali-T720 MP2.

Pri duljem korištenju, mobitel se zna zagrijati toliko da ga poželite odložiti da se odmori.

Softver i sučelje

Najveće iznenađenje ovaj nam je mobitel priuštio verzijom Androida: 5.1 ‘Lollipop’. Da, riječ je o verziji koja se prvi put pojavili pred pune dvije godine: u veljači 2015. godine. Zašto Huawei nije stavio noviju – stvarno nam nije jasno, vjerojatno ima neke veze sa kresanjem troškova – ali očito je riječ o namjernom potezu, jer jednako je drevna i Huaweijeva nadogradnja Androida, EMUI – 3.1 (na P10 je verzija 5.1).

Huawei nažalost ni na najjačim modelima nije odustao od nakrcavanja nekorisnog softvera – njega ima i na četiri puta skupljem modelu, pa dakako da ga ima i ovdje. Srećom, Booking.com, News Republic i ostale aplikacije koje je Huawei instalirao a da nas nije pitao – nalaze se u posebnoj mapi, pa ih je lako ukloniti. (Mapa se zove Popularne aplikacije – suzdržat ću se od komentara.)

Pored nje se nalazi mapa Alati u kojoj su Huaweijeve aplikacije koje ne možete ukloniti. Neke od njih su zgodne, a neke ćete pokrenuti jednom (iz znatiželje) i nikad više, ali – bilo bi nam drago da ih možete deinstalirati. Ovako, od 16 GB ugrađene memorije, već u startu je zauzeto više od pola.

Ovo sve skupa nije naročito pohvalno ali, nakon duljeg korištenja, ocijenili smo da je upravo softver najveća prednost ovog mobitela! Možda zato što je softver prilično star (pristojno rečeno: provjeren) pa je bilo vremena da Huawei sve dobro odvagne i kroz iskustvo odabere najbolje rješenja…

Bilo kako bilo, softver ovog mobitela nudi prilično goodiesa. Primjerice, baterija. Snagom od 2200 mAh trebala bi pružati prilično snage za prikaz na 720p ekranu – no, kako se sve skupa vrti na staroj verziji Androida koja nije baš čuvena po štedljivosti, zna se dogoditi da ga navečer napunite do kraja i ujutro zateknete mobitel ispod 90% napunjenosti baterije – a preko noći nije radio ništa. Tu uskaču dodatne mogućnosti za štednju baterije u Postavkama – slične onima kakve nude i najjači modeli, poput P10 – a zahvaljujući njima možete fino podesiti iskoristivost.

Prekopavanje po Postavkama donijelo nam je i brojna druga ugodna iznenađenja: od onih koje će zanimati manje iskusne korisnike (pojednostavljivanje početnih ekrana, fino podešavanje veličine sučelja) do onih u kojima će uživati napredniji korisnici (upravljanje gestama, podešavanje koje aplikacije smiju koristiti memoriju u pozadini, i preko koje mreže). Znatiželjni će se imati čime baviti…

Kamere i zvuk

Ovaj je Huawei opremljen stražnjoj kamerom od 13 megapiksela s dvostrukom LED bljeskalicom i prednjom od pristojnih 5 megapiksela, s LED bljeskalicom. Sučelje pruža prilično mogućnosti: lako možete odrediti fokus pritiskom na zaslon (tu je dakako i autofokus), pa čak i naknadno promijeniti fokus nakon što je fotografija snimljena. Dodatnih mogućnosti ne manjka: možete uključiti HDR način rada, panoramu, snimiti više uzastopnih fotki od kojih ćete vi (ili automatika) odabrati najuspjeliju. Na fotografije možete dodati vodeni žig ili zvučnu bilješku, a snimanje možete pokrenuti i s ugašenog ekrana dvostrukim pritiskom na tipku za stišavanje. Tu je i mogućnost rapidnog okidanja, prepoznavanje smiješka, poseban način snimanja za potrete koji će automatski uljepšati sliku… Puno mogućnosti, kakve inače ne srećemo u ovoj cjenovnoj kategoriji.

Kvaliteta snimke je pak posve u skladu sa cijenom uređaja: ukratko, ne očekujte previše. Fotke ispadaju pomalo mračno, autofokus je nepouzdan, svijetli dijelovi su obavezno presvijetli, a kontrast i detaljnost rapidno opadaju pri slabijem osvjetljenju; bljeskalica tu nije od velike pomoći. S druge strane, boje, premda zagasite, ne djeluju neprirodno; tek malo vuku na žućkastu i ponekad su „nabrijane“. Selfie kamera ima drugačije mane: i ovdje su svijetli dijelovi pomalo isprani, ali tamni nude detaljnost. Video je još najbolji: ima mane, ali relativno se brzo prilagođava svjetlosnim uvjetima.

Sve u svemu, kvaliteta snimki je ipak malčice bolja od većine uređaja ove cjenovne klase.

Zvuk je slijedeće veliko iznenađenje. Zvučnik je izrazito glasan, i premda nikako nije hi-fi – dobro će doći da ponekad poslušate glazbu i pohvalite se njome pred društvom.

Drugi zvučnik, onaj koji služi za razgovore, nije bez mana: kao i mikrofon, daje pomalo „muljav“ zvuk.

Uzorci snimaka

Opći dojam

Kako smo već rekli, Huawei Y6 II Compact se nalazi u izrazito napučenom segmentu tržišta: velika je gužva u ovom cjenovnom rangu. Ponudu kompliciraju nešto stariji modeli kojima je spuštena cijena. No i kada se oni uzmu u obzir – ovaj Huawei je itekako konkurentan.

Nakon što smo ga dobro upoznali, samo jedan model kojeg smo imali na testu, a nudi se po sličnoj cijeni, ostavio je na nas bolji dojam: General Mobile 5. Prevagnuo je bolji ekran (IPS) i nešto brži rad („goli“ Googleov softver).

No ako inzistirate na mobitelu „s imenom“ – ovaj je bez premca. Samsungovi modeli po ovoj cijeni nude i slabije mogućnosti i slabiju kvalitetu izrade; sve to još više vrijedi za LG; Sony ni nema uzdanicu u ovoj klasi (stariji modeli, kojima je sada spuštena cijena, također ne nude više); slično vrijedi i za HTC. Lenovo i njegov Moto, kao i cijeli niz anonimnih Kineza, nude nekoliko modela po usporedivoj cijeni, uz slične karakteristike (neki od njih imaju veći ekran: 5,5″) no svejedno je ukupni dojam na strani Huaweija.

Ako vam budžet za novi mobitel iznosi 1200 kuna – navalite, imate naš blagoslov.

+

  • solidna kvaliteta izrade
  • softver
  • glasan i jasan zvučnik

  • ekran – ima i boljih
  • stari Android
  • zna se zagrijavati

5″

720*1280

2 GB

16 GB, SD

13/5 MP

720p video

140 g

8,9 mm

2200 mAh

zamjenjiva

1.199 kn

Smartson

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.